Travelogue: Aberdeen, Škotska

Ako me pratite na Instagramu ili Facebooku, mogli ste primijetiti da sam krajem 2014. godine bila u Škotskoj, točnije u Aberdeenu. Pošto sam dobila nekoliko upita vezanih za sam grad, donosim vam post o svom boravku u istom.

Aberdeen još nazivaju Naftnom prijestolnicom Europe, otkako je 70-ih godina prošlog stoljeća otkrivena nafta u Sjevernom moru. I upravo se u tom gradu sve vrti oko nafte. Tko god je u naftnom biznisu, vrlo je vjerojatno posjetio ovaj grad pa ćete tako tu naletjeti na ljude iz cijeloga svijeta, kao i na pokojeg Hrvata.

Dakle, prepun je stranaca pa na svakom uglu možete čuti razne jezike. Za vrijeme mog boravka, najglasniji su bili Španjolci, a primjetni su bili i Indijci. Čak i u hotelu u kojem sam odsjela većinu osoblja nisu činili Škoti. Iako su svi vrlo dobro pričali engleski, odavao ih je naglasak.

Grad je poznat i pod nazivima Granitni grad, Sivi grad i Srebrni grad sa zlatnim pijeskom zbog svjetlucavog sivog granita koji je korišten za izgradnju, počevši od sredine 18. pa do sredine 20. stoljeća. Granit je prirodni izvor radijacije, a kako su mnoge građevine izrađene od istog, prisutan je značajniji stupanj pozadinske radioaktivnosti, no do nekih konkretnijih podataka teško je doći. Što se tiče dodatnih naziva, pošto je gotovo stalno bilo tmurno vrijeme, nadimak Sivi grad najbolje bi odgovarao mom doživljaju Aberdeena.

Iako prepun stranaca, ovaj grad nije uopće okrenut turistima. Suvenirnicu ćete jedva pronaći, a prema radnom vremenu prodavaonica očito je da uopće ne računaju na putnike. Naime, radno vrijeme mnogih muzeja je do 16 ili 17 sati. Čak i veći shopping centri, kao što su Bon Accord & St Nicholas te The Trinity Centre, rade do 18 h. Četvrtak je jedini dan u tjednu kada rade do 20 h. Kao što sam navela na početku, mnogi ljudi dolaze u Aberdeen upravo zbog posla pa vremena za razgledavanje grada imaju uglavnom tek nakon 16 h. To znači da taman kada uspiju doći do centra grada, mnoge zanimljivosti zatvore svoja vrata pošto prometna gužva bude strašna u to vrijeme. Vožnja tada traje duplo duže nego li je to slučaj primjerice u jutarnjim satima.

No eto, ja sam se imala prilike dobro upoznati s gradom, počevši od ranih jutarnjih sati, tako da sam ga uspjela podrobno istražiti. Od prvog dana imala sam osjećaj kao da sam doma. Naime, ovaj lučki grad u kojem brodske grdosije možete vidjeti usred grada, vrlo podsjeća na Rijeku. Povremeno je kišilo, a uglavnom jače puhalo, što je svakom Riječaninu sasvim normalno stanje. Tko je osjetio riječku buru, snaći će se bez problema. I ljudi i grad imaju energiju Rijeke, jedino arhitektura jasno odražava UK.

Ogromne neogotičke građevine jednostavno ostavljaju bez daha. Posebno me se dojmio Marischal College koji je druga najveća granitna zgrada na svijetu. U samom centru nalazi se impresivna Kirk of St Nicholas, iliti Majka Crkva. Dio znamenitosti koje sam obišla možete vidjeti na slikama. Obišla sam neke muzeje i crkve, a naravno, u mnogima nije primjereno slikati, tako da vam donosim tek par slika unutrašnjosti Pomorskog muzeja.

Odsjela sam u Courtyard by Marriott hotelu o kojem mogu reći samo najbolje. Boravak je bio vrlo ugodan, a sam položaj je izvrstan pošto je dovoljno tek nekoliko minuta hoda do aerodroma (za naftaše: u samoj blizini su trening centri – Survivex i sl.). Centar grada udaljen je oko 20 minuta vožnje. Odlična stvar je ta da postoji autobus koji vozi svakih 10 minuta na relaciji aerodrom-centar. Sadrži prostor namijenjen koferima, a dostupan je i besplatni internet. Na recepciji hotela spomenuli su taj autobus te mi dali besplatne karte za vožnju, tako da nisam čekala na iznajmljivanje automobila već sam se istog trena bacila na istraživanje grada. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se na svakom izlasku iz autobusa ljudi zahvaljuju vozaču, a i činjenica da vozači jako paze na točno vrijeme dolaska na stanice pa će, ako je potrebno, odstajati s autobusom na par minuta prije dolaska na sljedeću stanicu kako bi došli u planirano vrijeme.

Za kraj, nadodat ću par razbacanih zanimljivosti:

• Mačke i pse lutalice nisam uopće vidjela, no u blizini hotela znala sam viđati zečeve.
• Kako je grad prepun stranaca, nitko neće ni trepnuti na vaš naglasak. Naravno da sam pričala najbolje što sam znala, ali sigurno je to da su Škoti odmah mogli primijetiti da nisam domaća. Takav njihov stav je vrlo pozitivan i svakako potiče samopouzdanje u govoru.
• Najčešći accessoire na ulicama bio je mali kofer na kotačiće, pa sam se povremeno pitala jesu li svi ti ljudi zaista putnici ili to Škoti furaju kofere u shopping.
• Na vratima mnogih dućana vidjela sam da se traži osoblje za rad, na osnovu čega mogu zaključiti da tamo posla ne fali.

 Marischal College

Marischal College, Greyfriars Church

Kirk of St Nicholas

Castlegate & The Salvation Army Citadel

Kralj Edward VII, Robert the Bruce kralj Škota & The Gordon Highlanders statue

South & St. Nicholas Kirk tornjevi (pogled s ugla Union Street i Union Terrace, pokraj statue kralja Edwarda VII)

Crvena telefonska govornica

Luka

Maritime Museum / Pomorski muzej

Maritime Museum

Maritime Museum / kiša se cijedila s mene, ali to me nije omelo u razgledavanju

 

Toliko za sada, a u sljedećem postu moći ćete čitati o hrani i shoppingu.

 

Jeste li ikada bili u Škotskoj? Jeste li posjetili Aberdeen?

➡️ Prati me na Instagramu!